Ako bih birala prevozno sredstvo u kome ću se osjećati najudobnije, a k tome uživati u prekrasnom krajoliku netaknute prirode, onda bi to definitvo bio voz. Ne samo da je udoban za vožnju, ma koliko puta zastao da primi nove putnike, nego i dovoljno prostran da koji put, ushićena svom ljepotom, izvučm bilježnicu i počnem pisati o beskrajnim prostranstvima koji se pružaju ispred mene. Prekrasno Božje djelo nama nadohvat, ostavlja bez daha dok oko pokušava da upije svaki trenutak, svaku scenu ne bi li ga pohranio u sjećanje kojeg će se iznova prisjećati.
Voz iz Heidelberga prema Bavariji bio je pravi izbor, i hop, krenule smo u avanturu. Presjedale smo dva puta kako bismo stigle do Regensburga. U svakom slučaju, putovanje u društvu je mnogo zanimljivije i ljepše, pogotovo ako osoba s vama uživa u istim stvarima. Bilo je to ne tako davnog ljeta '95. u Njemačkoj kada smo sestra i ja odlučile da posjetimo prijatelja kod kojega smo ostale preko vikenda. Mali bavarski gradić okupan ljetnim suncem, osvježen prekrasnim alejama ostavljao me je bez daha. Šareni krajolik, kao zaboravljen u vremenu, ljubomorno je čuvao svoje svoje netaknuto blago, ogromne krošnje kestena olistale i bujne prostirale su se ispred mene poput kraljičine garde salutirajući dobrodošlicu. U zraku se osjećao spokoj. Bit će to vikend za pamćenje, pomislih, dok se ispred mene počela nazirati velika kapija označavajući ulaz na posjed njegovih roditelja...
Living starts with dreaming. So dream, dream friend, and let dreams show you the path to your bliss.
Nema komentara:
Objavi komentar